AutorDavor Duplančić
Sigurnost u školama: uvođenje procjene rizika i novih pravila rada
Pitanje sigurnosti djece u obrazovnim ustanovama godinama je prisutno u javnom prostoru, no konkretni pomaci dogodili su se tek nedavno. Potaknuto neželjenim događajima krajem 2024., Ministarstvo je krenulo u brzu reorganizaciju pravila ponašanja i rada u školama. Od početka 2025. godine vidimo primjenu niza novih propisa koji izravno utječu na rad osnovnih i srednjih škola, kao i učeničkih domova u Hrvatskoj.
Novi sigurnosni model od škola traži puno više od klasičnih pravila ponašanja i dežurstava na hodnicima. Upravo zato sve više ustanova počinje ozbiljnije razmišljati o sustavima zaštite na radu, organizaciji sigurnosnih procedura i tehničkim rješenjima koja mogu pomoći u svakodnevnom nadzoru prostora.
Izdvajaju se dvije obveze koje će obilježiti nadolazeću školsku godinu 2025./2026. Prva je izrada dokumenta poznatog kao Procjena sigurnosti (Procjena postojećeg stanja i analiza rizika). Druga je otvaranje potpuno novog radnog mjesta, mjesta operativnog djelatnika za sigurnost i civilnu zaštitu.
U nastavku teksta prolazimo kroz detalje ovih novosti. Pogledat ćemo kako će izgledati školska svakodnevica, koje su obveze ravnatelja te tko će zapravo obavljati poslove osiguranja umjesto dosadašnjih zaštitara.
Novi sigurnosni okvir: Od protokola do plana sigurnosti
Prvi konkretan korak dogodio se 2. siječnja 2025. donošenjem Protokola o kontroli ulaska i izlaska u školskim ustanovama. Taj je dokument postavio osnovna pravila koja su se počela primjenjivati s početkom drugog polugodišta.
Protokol je donio nekoliko konkretnih promjena u svakodnevnom radu škola:
- Zaključavanje ulaznih vrata: Škole su dužne držati ulazna vrata zaključanima gotovo cijelo radno vrijeme. Ulaz je slobodan 30 minuta prije početka nastave i još 15 minuta nakon što nastava završi. Izvan tih termina, vrata su zatvorena.
- Kretanje pod odmorima: Učenici za vrijeme odmora ostaju unutar školskog prostora, dakle i u zgradi i u dvorištu. Izlazak nije dopušten ni za malog ni za velikog odmora.
- Dolazak roditelja i posjetitelja: Roditelji i svi ostali koji dolaze u školu moraju se unaprijed najaviti. Na ulazu prolaze provjeru identiteta; bez dogovora, nema ulaska.
Osim novih pravila ulaska i nadzora, Protokol je školama nametnuo i obvezu izrade Procjene postojećeg stanja i analize rizika te Plana sigurnosti školske ustanove. U praksi to znači da će mnoge ustanove morati detaljnije analizirati postojeće sustave sigurnosti, evakuacijske procedure kao i mjere zaštite od požara unutar školskih objekata.
Procjena sigurnosti više nije samo formalnost
Za razliku od dosadašnjih pravilnika o kućnom redu, novi dokumenti traže analitički pristup. Procjena postojećeg stanja i analiza rizika služi kao baza za planiranje i provođenje svih daljnjih sigurnosnih mjera u pojedinoj školi.
Što točno sadrži Procjena sigurnosti?
Tijekom izrade Procjene pregledava se kompletna infrastruktura i način rada ustanove. Analiza obuhvaća nekoliko elemenata:
- Fizička sigurnost objekta: Provjeravaju se pristupne točke poput vrata i prozora u prizemlju. Također se procjenjuje stanje dvorišne ograde te se detektiraju mjesta s otežanim nadzorom.
- Tehnička zaštita: Gleda se u kakvom je stanju videonadzor, jesu li protuprovalni i protupožarni alarmi ispravni te funkcioniraju li sustavi za kontrolu pristupa.
- Protupožarna zaštita i evakuacija: Ispituje se prohodnost evakuacijskih puteva, lokacije vatrogasnih aparata te mogućnost dolaska interventnih vozila do zgrade.
- Analiza okruženja: Analizira se i sama lokacija škole, poput blizine prometnica ili mjesta na kojima se okupljaju problematične skupine.
Tijekom procjene dodatno se provjerava zadovoljava li objekt propisane minimalne tehničke uvjete vezane uz sigurnost prostora, pristupne puteve i organizaciju rada ustanove.
Nakon analize stručnjaci određuju razinu rizika za različite situacije, od vandalizma do požara. Tek kada je rizik utvrđen, škola piše Plan sigurnosti. Plan jasno definira sigurnosne procedure i postupanje zaposlenika u slučaju kriznih situacija.
Što ako škola ne izradi Procjenu sigurnosti?
Izrada Procjene postojećeg stanja i analize rizika nije preporuka, nego obveza koja proizlazi iz Protokola o kontroli ulaska i izlaska u školskim ustanovama.Bez odgovarajuće procjene i plana sigurnosti otežano je pravodobno i organizirano djelovanje u hitnim i rizičnim situacijama.
Problem u praksi nije samo administrativne prirode. Ako škola nema izrađenu Procjenu sigurnosti, teško može dokazati da je sustavno analizirala rizike i poduzela potrebne mjere zaštite. To posebno dolazi do izražaja u situacijama kada se dogodi incident ili kada nadležne službe provjeravaju usklađenost sigurnosnih procedura s važećim pravilima.
Odgovornost pritom nije samo na ravnatelju. U provedbi sigurnosnih mjera sudjeluju i osnivači škola, stručne službe te osobe zadužene za organizaciju sigurnosti objekta i rada ustanove.
Ako vaša ustanova još nije izradila ove dokumente ili postoji sumnja da postojeća dokumentacija nije sukladna aktualnim propisima, što prije angažirajte ovlaštenog stručnjaka. Duplex Control bavi se utvrđivanjem postojećeg stanja, procjenom rizika, ispitivanjima te izradom dokumentacije usklađene s važećim propisima prilagođene stvarnim uvjetima i potrebama ustanove.
Procjena rizika i Plan sigurnosti moraju odražavati stvarno stanje konkretne škole – njezine fizičke karakteristike, okruženje i specifične rizike, a ne biti generiran predložak preuzet od druge ustanove.
Zbogom zaštitarima: Tko je operativni djelatnik za sigurnost?
Nakon donošenja Protokola, dio škola je u suradnji s osnivačima odlučio privremeno angažirati zaštitarske tvrtke. Međutim, praksa je pokazala da klasični zaštitari nisu optimalno rješenje za rad s učenicima.
Školama treba kadar koji razumije rad u obrazovnom sustavu. Zato je u travnju 2025. izmijenjen Pravilnik o djelokrugu rada tajnika te administrativno-tehničkim i pomoćnim poslovima. Tom je izmjenom uvedeno radno mjesto operativnog djelatnika za sigurnost i civilnu zaštitu.
Koliko će ih biti zaposleno?
Pravila zapošljavanja definirana su prema načinu rada same škole:
- Škola s radom u jednoj smjeni na jednoj lokaciji zapošljava jednog djelatnika u punom radnom vremenu.
- Škola koja radi u dvije ili tri smjene zapošljava dva djelatnika u punom radnom vremenu.
- Škole koje rade na više lokacija zapošljavaju djelatnike ovisno o trajanju nastave na svakoj pojedinoj lokaciji.
Što će točno raditi novi djelatnici?
Zadaci operativnog djelatnika obuhvaćaju više od onoga što radi običan čuvar. Posao je podijeljen u nekoliko područja:
Kontrola pristupa i zaštita imovine:
Djelatnik otključava i zaključava školu prema utvrđenom Protokolu. Njegov je posao provjera identiteta osoba koje ulaze u zgradu, redoviti obilazak prostorija i nadzor tehničkih sustava poput videonadzora.
Prevencija i rješavanje sukoba:
Od djelatnika se očekuje primjerena komunikacija s učenicima. Zadužen je za upozoravanje na neprihvatljivo ponašanje i sprječavanje sukoba, pri čemu surađuje sa stručnim službama u školi.
Civilna zaštita i upravljanje krizama:
Djelatnik provjerava jesu li evakuacijski putevi slobodni. Ako dođe do požara ili druge hitne situacije, surađuje s nadležnim službama te pomaže u organizaciji evakuacijskih vježbi tijekom godine.
Edukacija i zaštita podataka:
Dio posla uključuje redovito upoznavanje školskog osoblja i učenika sa sigurnosnim protokolima. Uz to, moraju paziti na zaštitu osobnih podataka prilikom komunikacije s posjetiteljima.
U manjim ustanovama Pravilnik dopušta da operativni djelatnik preuzme i dio poslova domara, ako to organizacija rada dopušta.
Strogi uvjeti i obvezna edukacija
Posao operativnog djelatnika donosi specifične odgovornosti. Zbog toga su propisani jasni uvjeti i obvezna edukacija za sve kandidate.
Program obrazovanja od 250 sati
Osoba koja se prijavljuje za ovaj posao mora imati barem četverogodišnju srednju školu. Kandidati prije zaposlenja moraju proći program kojim se osposobljavaju za rad u području školske sigurnosti i civilne zaštite.
Kandidati prolaze edukaciju u trajanju od 250 sati, a praktični dio programa odvija se kroz rad i obuku u školskim ustanovama. Nastavu provode ovlašteni edukacijski centri, a polaznici kroz program prolaze sadržaje povezane s ponašanjem učenika, rješavanjem sukoba i pravilima rada škole.
Uz sigurnosne procedure edukacija obuhvaća i osnove prve pomoći, protupožarne zaštite te postupanja u izvanrednim okolnostima.
Prijelazni rok od 6 mjeseci
Kako trenutno nema dovoljno ljudi s ovom kvalifikacijom, Ministarstvo je omogućilo prijelazni rok.
Škola može zaposliti osobu sa srednjom stručnom spremom koja tek treba završiti navedeni program. Ta osoba mora proći edukaciju unutar 6 mjeseci od početka rada. Ako to ne učini u zadanom roku, ugovor o radu automatski prestaje. Na ovaj se način nastoji osigurati da s vremenom sve škole dobiju stručno osposobljen kadar.
Što to znači za ravnatelje, a što za roditelje?
Uvođenje Procjene sigurnosti i novih djelatnika utječe na sve uključene u rad škole.
Ravnatelji sada imaju zadatak organizirati izradu Procjene postojećeg stanja i Plana sigurnosti. Izrada Procjene rizika i Plana sigurnosti traži više od administrativnog ispunjavanja obveza. Potrebno je razumjeti način funkcioniranja škole, organizaciju prostora i moguće sigurnosne scenarije.
U praksi to često znači suradnju s vanjskim stručnjacima koji mogu pomoći u procjeni postojećih sustava, organizaciji evakuacijskih procedura i provjeri tehničkih uvjeta objekta. Kod većih zahvata i prilagodbi prostora važnu ulogu može imati i koordinator zaštite na radu tijekom projektiranja i građenja, posebno kada se sigurnosne mjere uvode kroz rekonstrukciju ili prilagodbu školskih objekata.
Slijedi i proces zapošljavanja novih djelatnika. Financiranje radnih mjesta ide preko osnivača, no ravnatelji su ti koji moraju odabrati kandidate sposobne za rad u obrazovnom okruženju.
Za roditelje ove promjene znače prilagodbu na stroža pravila dolaska u školu. Obavezna najava i zaključana vrata možda će na početku djelovati neobično, ali služe isključivo zaštiti učenika.
Dolazak educiranog operativnog djelatnika znači da će na ulazu biti osoba koja s vremenom upoznaje učenike i zna prepoznati potencijalne probleme. S vremenom takvi djelatnici postaju osobe koje poznaju način rada škole, učenike i svakodnevnu organizaciju ustanove, što može olakšati reakciju u kriznim situacijama.
Formiranje sigurnosnog tima
Uz sve navedeno škola mora osnovati školski sigurnosni tim. Njegova uloga nije samo formalno ispunjavanje administrativne obveze, nego praćenja provođenja sigurnosnih mjera unutar škole.
U sigurnosni tim najčešće su uključeni ravnatelj, pedagog, psiholog, predstavnici nastavnika i roditelja, a po potrebi i operativni djelatnik za sigurnost te vanjski stručnjaci. Tim prati provedbu Plana sigurnosti, analizira potencijalne sigurnosne izazove i po potrebi predlaže izmjene organizacije i postupanja unutar škole.
U slučaju sigurnosnog incidenta upravo taj tim sudjeluje u koordinaciji komunikacije i organizaciji postupanja škole. To uključuje suradnju s hitnim službama, komunikaciju s roditeljima i predlaganje dodatnih mjera kada se pokaže potreba za njihovim uvođenjem.
Zaključak
Uvođenje Procjene sigurnosti i operativnog djelatnika za sigurnost mijenja dosadašnji pristup zaštiti u hrvatskim školama. Umjesto rješavanja problema tek kad se pojave, fokus se prebacuje na analizu i prevenciju.
Iza novih sigurnosnih mjera stoji nastojanje da škole dugoročno postanu organiziraniji i sigurniji prostor, s jasnim procedurama postupanja i većom razinom zaštite za sve uključene u obrazovni proces. Kombinacija kvalitetno izrađenog Plana sigurnosti, tehničkih sustava i stručnog kadra trebala bi rezultirati sigurnijim školama u budućnosti.
AutorDavor Duplančić
Koji standard vam treba: BRCGS, IFS, HACCP, ISO 22000 ili FSSC 22000?
Ako poslujete u prehrambenom sektoru, izbor standarda sigurnosti hrane nije sporedno pitanje. O tome često ovisi s kakvim kupcima možete raditi, na koja tržišta možete izaći i kakvu razinu kontrole morate imati unutar vlastitog sustava. Nije isto poslujete li lokalno, isporučujete li robu industrijskim kupcima ili želite ući u maloprodajne lance.
U praksi se često vidi isti problem. Tvrtka uvede standard koji joj trenutačno ne treba, pa sustav postane administrativno opterećenje bez jasne koristi. U drugom slučaju uvede se samo osnovna razina, a onda se kod novog kupca pokaže da to nije dovoljno. Zato je prije odluke potrebno razumjeti što pojedini standard zapravo pokriva i u kojim se situacijama najčešće traži.
HACCP – temelj bez kojeg nema poslovanja s hranom
HACCP je polazište. U Hrvatskoj je obavezan za subjekte koji posluju s hranom i bez njega se ne može govoriti o uređenom sustavu sigurnosti hrane. Njegova svrha nije u tome da se problem rješava nakon što nastane, nego da se unaprijed odrede mjesta u procesu na kojima rizik može nastati i da se ondje postavi kontrola.
Sustav se temelji na sedam osnovnih načela:
- Analiza opasnosti – prepoznavanje mogućih bioloških, kemijskih i fizičkih rizika koji se mogu pojaviti tijekom proizvodnje.
- Određivanje kritičnih kontrolnih točaka (CCP) – utvrđivanje faza procesa u kojima je kontrola ključna za sigurnost proizvoda.
- Postavljanje kritičnih granica – definiranje vrijednosti (npr. temperatura, vrijeme, pH) koje moraju biti zadovoljene kako bi se osigurala sigurnost hrane.
- Uspostava sustava praćenja CCP-a – definiranje načina redovitog nadzora kako bi se osiguralo da svaka kritična točka funkcionira ispravno.
- Definiranje korektivnih mjera – određivanje postupaka koji se provode u slučaju odstupanja od propisanih vrijednosti.
- Uspostava postupaka verifikacije – provjera učinkovitosti sustava kroz, primjerice, audite, laboratorijska ispitivanja i pregled dokumentacije.
- Vođenje dokumentacije i evidencija – bilježenje i čuvanje podataka koji dokazuju da se sustav provodi u skladu s propisanim načelima.
Bez svega ovoga HACCP ostaje samo dokumentacija na papiru, a ne stvaran sustav upravljanja. Kako bi se provjerilo provodi li se sustav u praksi, redovno se provode HACCP auditi.
Za dio manjih proizvođača koji rade na lokalnom tržištu HACCP može biti dovoljan s regulatornog stajališta. Kako poslovanje raste i uključuje suradnju s većim kupcima, postaje jasno da sama usklađenost s propisima nije dovoljna za konkurentnost na tržištu. Kupci tada često traže standard koji ima šire priznanje i formalnu certifikaciju.
ISO 22000 – kada želite postaviti sustav na širu osnovu
ISO 22000 nadovezuje se na HACCP, ali ide dalje od same kontrole opasnosti u proizvodnji. Ovdje više nije riječ samo o tome da su određene točke nadzora definirane nego o tome da je cijeli sustav postavljen tako da se njime može upravljati, pratiti ga i poboljšavati kroz vrijeme. U fokus ulaze odgovornosti, dokumentacija, unutarnje provjere i način donošenja odluka.
To je posebno važno za tvrtke koje žele urediti procese na razini cijele organizacije, a ne samo zadovoljiti minimalni zahtjev. ISO 22000 uvodi logiku sustava upravljanja. Drugim riječima, nije dovoljno imati procedure; potrebno je pokazati da se one primjenjuju, provjeravaju i po potrebi mijenjaju. Upravo zato je taj standard često zanimljiv tvrtkama koje žele više reda u sustavu, ali još nisu u fazi kada kupci traže retail standarde.
S druge strane, treba imati na umu i njegovo ograničenje. ISO 22000 jest međunarodno poznat standard, ali u određenim kanalima prodaje neće biti dovoljan. Posebno se to odnosi na kupce koji traže standarde priznate na razini Globalne inicijative za sigurnost hrane. Zato se ISO 22000 često promatra kao dobar temelj ili prijelazna faza, ali ne nužno i kao konačno rješenje za svaku tvrtku.
FSSC 22000 – viša razina za zahtjevnije kupce i šira tržišta
FSSC 22000 temelji se na ISO 22000, ali uključuje dodatne zahtjeve zbog kojih je sustav opsežniji i stroži. U odnosu na osnovni ISO okvir, ovdje se traži više u pogledu preduvjetnih programa, upravljanja rizicima u opskrbnom lancu i dodatnih tema koje su posljednjih godina postale standard u ozbiljnijim prehrambenim sustavima. To uključuje, primjerice, pitanja prijevara s hranom i zaštite sustava od namjernih ugroza.
Zbog toga se FSSC 22000 najčešće primjenjuje u tvrtkama koje rade s većim industrijskim kupcima, izvoze ili posluju na međunarodnim tržištima. Ovaj standard nije zamišljen kao najjednostavnija opcija, ali je za mnoge organizacije logičan korak kada osnovni ISO više ne pokriva tržišna očekivanja. Posebno je koristan tamo gdje kupci ne traže konkretno BRCGS ili IFS, ali očekuju visoku razinu uređenosti i formalno priznatu shemu.
Važno je i to da FSSC 22000 zadržava strukturu blisku ISO načinu razmišljanja. Za tvrtke koje već imaju iskustva s ISO sustavima to može biti velika prednost, jer prijelaz nije toliko nagao kao kod standarda koji imaju drukčiju logiku audita. Ipak, implementacija traži vrijeme, resurse i jasnu internu odgovornost.
BRCGS – standard koji kupci često traže u maloprodaji
BRCGS je standard koji je snažno vezan uz maloprodajni sektor. Ako želite raditi s određenim trgovačkim lancima ili s proizvođačima koji opskrbljuju takve lance, vrlo je moguće da će se upravo taj standard pojaviti kao zahtjev. Njegova je posebnost u tome što je vrlo detaljan. Ne ostavlja mnogo prostora za slobodno tumačenje i traži jasne dokaze o provedbi sustava.
To znači da se u auditu ne promatra samo imate li procedure nego kako one izgledaju u praksi. Provjerava se proizvodnja, higijena, upravljanje alergenima, dobavljači, skladištenje, postupanje u slučaju nesukladnosti i niz drugih elemenata. Sustav mora biti konzistentan i dokumentiran na način koji se može lako pratiti i dokazati. Upravo zato BRCGS od organizacije traži visoku razinu discipline.
Za tvrtke koje ciljaju maloprodajne lance, posebno na britanskom tržištu, ovaj standard često nije stvar izbora nego uvjet suradnje. S poslovne strane njegova vrijednost je jasna: kupac zna što dobiva i na što se može osloniti. S operativne strane to znači i više zahtjeva, više pripreme i više rada na održavanju sustava.
IFS – čest zahtjev na europskom tržištu
IFS se po opsegu i ozbiljnosti može usporediti s BRCGS-om, ali je u praksi posebno prisutan kod kupaca iz Njemačke, Francuske i dijela šireg europskog tržišta. Tvrtke koje izvoze na ta tržišta ili rade s lancima koji ondje dominiraju često se susretnu upravo s ovim zahtjevom. Kao i kod BRCGS-a, riječ je o standardu koji traži visok stupanj kontrole procesa i uređenu internu organizaciju.
Jedna od razlika je u samom modelu ocjenjivanja. IFS koristi bodovni pristup, pa rezultat audita daje precizniju sliku o razini usklađenosti. To je korisno i kupcu i proizvođaču, jer pokazuje ne samo postoji li sustav, nego koliko je dobro postavljen. Tvrtki to može pomoći da jasnije odredi gdje su slabosti i koje točke traže dodatni rad.
IFS je prikladan za organizacije koje znaju da ga njihovo tržište traži ili koje žele standard prepoznat u europskom maloprodajnom okruženju. No i ovdje vrijedi isto pravilo kao i kod BRCGS-a: takav sustav ne uvodi se samo zbog formalnosti. On traži ozbiljnu pripremu i sposobnost da se standard zaista živi u svakodnevnom radu, a ne samo prezentira na auditu.
Kako odabrati standard?
Pitanje nije koji je standard općenito najbolji, nego koji je primjeren vašem poslovnom modelu.Ako poslujete lokalno, HACCP može pokrivati ono što vam je zakonski nužno, no to nije jedini uvjet za rad. Potrebno je osigurati i da poslovni prostor ispunjava minimalne tehničke uvjete za obavljanje djelatnosti.
Ako želite urediti sustav na višoj razini i uvesti širu organizacijsku kontrolu, ISO 22000 često je razuman sljedeći korak. Kada se otvore zahtjevnija tržišta i međunarodni kupci, FSSC 22000 postaje logičnija opcija.
S druge strane, ako surađujete ili planirate surađivati s maloprodajnim lancima, tada odluka često više nije potpuno u vašim rukama. U tim slučajevima kupac obično jasno navodi traži li BRCGS ili IFS. Zato je prije svake implementacije korisno najprije provjeriti što od vas traži tržište, a tek potom odlučiti o internom projektu uvođenja standarda.
U praksi tvrtke često prolaze postupno kroz više razina. Prvo se stabilizira HACCP, zatim se uvodi ISO 22000, a nakon toga, ovisno o kupcima, prelazi se na FSSC 22000 ili na retail standarde. Takav put nije obavezan za sve, ali je čest zato što omogućuje postupno sazrijevanje sustava i realnije upravljanje troškovima.
Zaključak
Svaki od ovih standarda ima svoju svrhu. HACCP je osnova i bez njega nema urednog sustava sigurnosti hrane. ISO 22000 uvodi širi model upravljanja. FSSC 22000 podiže zahtjeve na razinu koja odgovara međunarodnom poslovanju, dok su BRCGS i IFS u velikom broju slučajeva povezani s maloprodajnim lancima i njihovim zahtjevima prema dobavljačima.
Zato odabir standarda ne bi trebalo promatrati kao administrativnu obvezu, nego kao poslovnu odluku. Kada je standard dobro odabran, on podupire rast i olakšava pristup tržištu. Kada je odabran pogrešno, postaje trošak bez stvarnog učinka. Upravo zato prije odluke treba krenuti od kupaca, tržišta i stvarnih planova razvoja.
AutorDavor Duplančić
Što se smatra radom na visini i kako sigurno obavljati rad na skelama?
Rad na visini predstavlja jedan od najopasnijih oblika rada, s visokim rizikom od teških ozljeda na radu ili smrtnog ishoda. U skladu s hrvatskim zakonodavstvom, poslodavci imaju zakonsku obvezu osigurati zaštitu radnika koji obavljaju poslove na visini, posebice na skelama, krovovima, ljestvama i drugim povišenim radnim površinama.
U ovom članku ćemo objasniti što se sve smatra radom na visini, koje obveze proizlaze iz Zakona o zaštiti na radu te kako osigurati sigurne uvjete rada.
Što se zakonski smatra radom na visini?
Prema Pravilniku o zaštiti na radu pri izvođenju građevinskih radova (NN 48/18), rad na visini podrazumijeva svaki rad koji se izvodi na visini većoj od 3 metara od tla ili čvrste podloge, gdje postoji opasnost od pada.
Ova definicija obuhvaća:
- Rad na krovovima
- Rad na ljestvama ili stalcima
- Rad s pokretnih ili nepokretnih skela
- Održavanje instalacija na visini
- Postavljanje reklamnih panoa, antena, rasvjete i sl.
Osim spomenutog pravilnika, ključni propisi uključuju:
- Zakon o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18)
- Pravilnik o zaštiti na radu za mjesta rada (članak 19. Prema tom članku, mjesta rada moraju biti opremljena zaštitnim ogradama ili rukohvatima ako postoji opasnost od pada s visine, kao i na mjestima gdje postoji rizik od ozljede zbog razlike u razini poda. I bez MTU-a, objekt mora ispunjavati sigurnosne zahtjeve iz članka 19. kako bi se spriječili padovi i ozljede radnika.)
- Pravilnik o osobnoj zaštitnoj opremi (NN 91/14)
- Zakon o gradnji (NN 153/13, 20/17, 39/19, 125/19)
- https://www.pmf.unizg.hr/_download/repository/Pravilnik_o_poslovima_s_posebnim_uvjetima_rada.pdf
Poslodavac je obvezan provesti procjenu rizika, osigurati odgovarajuću osobnu zaštitnu opremu te osposobiti radnike za siguran rad na visini.
Rad na skelama: tehnički zahtjevi i sigurnosne mjere
Skele su najčešće korišteni radni sustavi za rad na visini, ali i izvor brojnih nesreća. Za siguran rad na skelama potrebno je:
- Koristiti skele izrađene prema normi HRN EN 12810 i HRN EN 12811
- Osigurati da je montažu i demontažu izvela ovlaštena i osposobljena osoba
- Osigurati stabilnost skele sidrenjem, upotrebom potpornih elemenata i zaštitnih ograda
- Provoditi redovite preglede – prije početka upotrebe, nakon vremenskih nepogoda ili bilo kakvih izmjena na skeli tj . voditi dnevnik skele
Procjena rizika i dokumentacija
Svaki rad na visini mora biti prethodno obuhvaćen procjenom rizika koja uzima u obzir visinu s koje se radi, vrstu i stabilnost podloge, vremenske uvjete te moguće izvore opasnosti – poput električne energije, pada alata ili klizanja.
Osim same procjene, poslodavac je dužan voditi potpunu dokumentaciju koja uključuje:
- plan izvođenja radova,
- pisanu procjenu rizika po radnim mjestima,
- evidenciju o osposobljenosti radnika,
- te potvrde o ispravnosti skela i zaštitne opreme dnevnik skele .
Ova dokumentacija mora biti ažurna i dostupna za uvid u svakom trenutku.
Osobna zaštitna oprema (OZO)
Radnici koji rade na visini moraju koristiti OZO u skladu s Pravilnikom o osobnoj zaštitnoj opremi. Osnovna oprema uključuje:
- Zaštitne kacige s vezicom
- Sigurnosne pojaseve i sustave za zadržavanje
- Radnu odjeću i obuću s protukliznim potplatom
- Prsluke visoke vidljivosti ako se radovi izvode u prometnom okolišu
Najčešći uzroci nesreća pri radu na visini
Rad na visini nosi visok stupanj rizika, a prema izvješćima Inspektorata rada, većina nesreća u ovoj kategoriji rezultat je kombinacije tehničkih propusta i ljudskih pogrešaka. U nastavku donosimo popis najčešćih uzroka:
- Upotreba oštećenih ili nestručno montiranih skela
Jedan od vodećih uzroka ozbiljnih nezgoda je rad na skelama koje nisu pravilno postavljene ili su već prilikom montaže pokazivale znakove oštećenja. To uključuje labavo pričvršćene elemente, manjak zaštitnih ograda, neadekvatno učvršćenje uz građevinu ili neispravne spojne dijelove. Skela koja nije postavljena prema tehničkim standardima može se urušiti ili destabilizirati, što često rezultira padom s visine. - Nedovoljna osposobljenost radnika
Radnici koji nisu prošli stručno osposobljavanje za rad na visini često ne vide potencijalne rizike i ne znaju kako pravilno koristiti zaštitnu opremu. Nedostatak znanja o pravilima montaže skela, vezivanju sigurnosnih pojaseva ili postupcima u slučaju opasnosti povećava mogućnost nesreće, čak i kada je tehnička oprema ispravna. - Nekorištenje osobne zaštitne opreme (OZO)
Vrlo česta je praksa da radnici ne koriste sigurnosne pojaseve, kacige s vezicom, obuću s protukliznim potplatima ili druge propisane elemente OZO-a. Takvo zanemarivanje osnovnih mjera zaštite znatno povećava rizik od ozljeda. - Ignoriranje propisanih sigurnosnih procedura
Na gradilištima se ponekad zbog vremenskog pritiska, rokova ili rutine zaobilaze sigurnosne upute, što uključuje preskakanje provjera, nepropisno uspinjanje na skele, nedostatak nadzora i rada bez suglasnosti ovlaštene osobe. - Nepovoljni vremenski uvjeti
Rad na visini tijekom jakog vjetra, kiše, snijega ili niskih temperatura predstavlja dodatnu opasnost. Vlažne i skliske površine, smanjena vidljivost i udari vjetra znatno otežavaju kretanje i stabilnost radnika na skelama ili drugim povišenim površinama. Unatoč tome, radovi se često nastavljaju bez dodatnih mjera opreza, što uvelike povećava rizik.
Odgovornost poslodavca
U skladu sa Zakonom o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18), poslodavac snosi punu odgovornost za uspostavu, provođenje i nadzor nad mjerama zaštite na radu, osobito kada su u pitanju visokorizični poslovi poput rada na visini. Odgovornosti poslodavca nisu samo administrativne, već obuhvaćaju konkretne organizacijske, tehničke i edukativne obveze. Najvažniji elementi su:
- Imenovanje koordinatora zaštite na radu za složene poslove
Za sve radove koji uključuju više izvođača ili se odvijaju u okolnostima povećanog rizika (npr. rad na visini, montaža skela, rad u blizini električne energije), poslodavac je obvezan imenovati stručnu osobu – koordinatora zaštite na radu. Ova osoba ima zadatak planirati mjere zaštite, koordinirati izvođenje radova i kontrolirati njihovu provedbu na terenu.
- Osiguranje potrebne opreme i njezino redovito održavanje
Poslodavac mora nabaviti svu potrebnu osobnu i kolektivnu zaštitnu opremu (npr. sigurnosne pojaseve, kacige, zaštitne mreže, tehnički ispravne skele) te osigurati njihovo redovito ispitivanje i održavanje. Oprema mora odgovarati važećim tehničkim normama i biti primjenjiva na konkretne uvjete rada.
- Stalni nadzor i kontrola primjene sigurnosnih mjera
Nije dovoljno propisati mjere – one se moraju svakodnevno primjenjivati. Poslodavac je dužan organizirati interne kontrole, imenovati odgovorne osobe za nadzor te provoditi evidenciju o provedenim aktivnostima. U slučaju nepravilnosti, potrebno je odmah poduzeti korektivne mjere.
- Izvještavanje i suradnja s Inspektoratom rada u slučaju nesreće
Ako dođe do nesreće na radu, poslodavac mora odmah obavijestiti nadležni Inspektorat rada, dostaviti traženu dokumentaciju (npr. procjenu rizika, evidenciju o obuci, izvješća o pregledu opreme) i omogućiti uvid u mjesto događaja. Također je dužan surađivati u postupku istrage i provedbi nadzora te, po potrebi, sudjelovati u izradi dodatnih mjera prevencije.
U praksi, odgovornost poslodavca nije samo pravna formalnost – ona je temelj sigurnog radnog okruženja. Sustavno provođenje zaštite na radu nije trošak, već dugoročna investicija u zaštitu života, zdravlja i produktivnosti radne snage.
Zaključak
Rad na visini, uključujući rad na skelama, mora se planirati i izvoditi s najvećom pažnjom i u skladu s važećim zakonima. Sigurnost ne smije biti prepuštena improvizaciji. Samo sustavan pristup koji uključuje procjenu rizika, tehničke mjere zaštite, OZO i kontinuiranu edukaciju može spriječiti ozbiljne nesreće i zaštititi ljudske živote.
Ako imate bilo kakva pitanja ili trebate stručnu pomoć u organizaciji i provedbi mjera zaštite na radu, Duplex Control vam stoji na raspolaganju. Naš tim stručnjaka rado će vam pomoći u osiguravanju sigurnog i zakonitog radnog okruženja.
AutorDavor Duplančić
Obveze predstavnika stanara za 2025. godinu
Sadržaj članka
Od 1. siječnja 2025. godine stupio je na snagu novi Zakon o upravljanju i održavanju zgrada koji donosi značajne promjene za predstavnike stanara, upravitelje zgrada i vlasnike stanova.
Ovaj zakon uređuje područje upravljanja i održavanja višestambenih zgrada, stambeno-poslovnih zgrada, poslovnih zgrada i blokovskih garaža, odnose između sudionika u području upravljanja zgradama, zajedničke dijelove zgrade, minimalan iznos i način plaćanja zajedničke pričuve, održavanje zajedničkih dijelova zgrade, upravljanje zgradom te prava, obveze i odgovornosti suvlasnika, predstavnika suvlasnika i upravitelja zgrade.
Obveze vezane uz sigurnosne preglede i ispitivanja
Kao predstavnik stanara, dužni ste osigurati da se redovito provode sljedeća obvezna ispitivanja i pregledi sukladno članku 24. Zakona koji definira redovito održavanje zajedničkih dijelova zgrade:
1. Ispitivanje električnih instalacija
- Periodičko ispitivanje električnih instalacija mora se provoditi sukladno važećim propisima od strane ovlaštene tvrtke (za stambene zgrade svakih 10 god.)
- Potrebno je voditi evidenciju o provedenim ispitivanjima, energetskom certifikatu i sl.
- Upravitelj zgrade mora organizirati godišnje preglede električnih instalacija
- Električne instalacije spadaju u zajedničke dijelove zgrade prema članku 18. točki 19. Zakona
2. Ispitivanje gromobranske instalacije
- Periodički pregledi gromobranske instalacije su obvezni prema novom zakonu
- Ispitivanje se mora obaviti od strane ovlaštene tvrtke (za stambene zgrade svakih 10 god.)
- Dokumentaciju o ispitivanju treba čuvati predstavnik stanara i upravitelj zgrade
- Gromobranske instalacije izričito su navedene kao zajednički dio zgrade prema članku 18. točki 28. Zakona
3. Ispitivanje vatrogasnog sustava
- Novi zakon propisuje redovite preglede vatrogasnog sustava (periodično godišnje)
- Upravitelj je dužan organizirati ove preglede u sklopu godišnjeg pregleda zgrade
- Za radove na održavanju vatrogasnog sustava čija je vrijednost veća od 2.500 EUR mora se zatražiti najmanje 3 neovisne ponude (članak 53. stavak 2.)
- Protupožarni sustavi i instalacije navedeni su kao zajednički dijelovi zgrade prema članku 18. točki 9. Zakona
4. Ispitivanje hidrantske mreže
- Redovito ispitivanje hidrantske mreže je obvezno (periodično godišnje)
- O rezultatima ispitivanja potrebno je voditi evidenciju
- Upravitelj mora osigurati da se ispitivanja provode u skladu sa zakonom
- Hidranti su izričito navedeni kao zajednički dijelovi zgrade prema članku 18. točki 9. Zakona
5. Ispitivanje sustava za odimljavanje
- Sustavi za odimljavanje moraju se redovito ispitivati prema novom zakonu (periodično godišnje)
- Ispitivanje mora provesti ovlaštena tvrtka
- Dokumentaciju o ispitivanju treba dostaviti predstavniku stanara
- Dimovodni kanali i ventilacijski kanali navedeni su kao zajednički dijelovi zgrade prema članku 18. točki 9. Zakona
6. Ispitivanje protupanične rasvjete
- Novi zakon zahtijeva redovito ispitivanje protupanične rasvjete (periodično godišnje)
- Upravitelj mora organizirati ova ispitivanja kao dio godišnjeg pregleda zgrade
- O ispitivanjima se vodi evidencija
- Nužna rasvjeta koja se upali u slučaju nužde izričito je navedena kao zajednički dio zgrade prema članku 18. točki 20. Zakona
7. Periodično ispitivanje vatrogasnih aparata
- Vatrogasni aparati moraju se periodički ispitivati (periodično godišnje)
- Upravitelj je dužan organizirati ova ispitivanja
- Predstavnik stanara mora osigurati da su svi protupožarni aparati ispravni i dostupni
- Protupožarni aparati u zajedničkim dijelovima zgrada izričito su navedeni kao zajednički dijelovi zgrade prema članku 18. točki 9. Zakona
Ključni rokovi za primjenu novog Zakona
Do 31.3.2025.
Obveze upravitelja:
- Uskladiti rad s novim Zakonom (naplaćivati pričuvu po novoj stopi od 0,36 EUR/m² prema članku 29. stavak 3.)
- Organizirati godišnje preglede zgrade (članak 52. stavak 1. točka 7.)
- Za radove vrijednosti veće od 2.500 EUR zatražiti najmanje 3 neovisne i usporedive ponude (članak 53. stavak 2.)
- Dostaviti evidenciju o važećim ugovorima o upravljanju zgradama nadležnom uredu jedinice lokalne samouprave (prema prijelaznim odredbama članak 66. stavak 3.)
- Izraditi pojednostavljeni shematski prikaz rasporeda posebnih dijelova zgrade (članak 10. stavak 2.)
Napomena za suvlasnike:
- Upravitelj je dužan pisano upozoriti suvlasnike koji nemaju predstavnika da ga izaberu u roku od 60 dana (članak 42. stavak 7.)
- Ako suvlasnici ne postupe prema upozorenju, upravitelj će imenovati prinudnog predstavnika suvlasnika (članak 42. stavak 8.)
- Upravitelj mora obavijestiti sve suvlasnike o imenovanju prinudnog predstavnika u roku od 15 dana (članak 42. stavak 10.)
Obveze ministra:
- Donijeti Pravilnik o sadržaju Registra zajednica suvlasnika, način njegova vođenja, obrasce zahtjeva za upis te obrasce zahtjeva za upis promjena (članak 9. stavak 10.)
- Donijeti Pravilnik o sadržaju Registra upravitelja zgrada, način njegova vođenja, obrasce zahtjeva za upis te obrasce zahtjeva za upis promjena (članak 11. stavak 7.)
- Donijeti Pravilnik o općim pravilima kućnog reda (članak 31. stavak 5.)
Do 30.6.2025.
- Ustrojavanje Registra zajednica suvlasnika (članak 60.)
- Ustrojavanje Registra upravitelja zgrada (članak 60.)
- Upravitelj mora dostaviti novi kućni red u svim zgradama pod upravljanjem i postaviti ga u obliku fiksne zidne ploče (članak 66. stavak 4.)
Od 30.6.2025. do 31.12.2025.
Obveze upravitelja:
- Podnijeti zahtjeve za upis u Registar zajednice suvlasnika u roku 6 mjeseci od ustrojavanja Registra (članak 66. stavak 5.)
- Podnijeti zahtjeve za upis u Registar upravitelja zgrada u roku 6 mjeseci od ustrojavanja Registra (članak 66. stavak 5.)
- Izraditi prijedlog godišnjeg programa održavanja zajedničkih dijelova zgrade i dostaviti ga predstavniku suvlasnika najkasnije do 15. studenog tekuće kalendarske godine (članak 52. stavak 1. točka 13.)
- Izraditi prijedlog višegodišnjeg programa održavanja zgrade i dostaviti ga predstavniku suvlasnika najkasnije do 31. prosinca tekuće kalendarske godine (članak 52. stavak 1. točka 14.)
Obveze Vlade:
- Donijeti Program ugradnje dizala i uređaja za olakšan pristup za slabo pokretne osobe u postojeće zgrade (članak 21. stavak 3.)
- Donijeti Program uređenja pročelja za postojeće zgrade (članak 22. stavak 5.)
Od 30.6.2025. do 31.12.2026.
Obveze upravitelja nakon izdanog rješenja o upisu u Registar zajednice suvlasnika:
- Pripremiti prijedlog novog Međuvlasničkog ugovora (članak 61. stavak 1.)
- Pripremiti prijedlog novog Ugovora o upravljanju (članak 61. stavak 1.)
- Otvoriti novi račun pričuve za svaku zajednicu suvlasnika odvojen od računa upravitelja i svih računa koje upravitelj vodi (članak 52. stavak 1. točka 1.)
Obveze predstavnika suvlasnika:
- Sazvati sastanak suvlasnika nove Zajednice suvlasnika (članak 37. stavak 2.)
- Donijeti odluku o novom Međuvlasničkom ugovoru (članak 36.)
- Donijeti odluku o novom Ugovoru o upravljanju (članak 48.)
- Pripremiti prijedlog posebnih pravila kućnoga reda ako će biti potrebno odnosno ako suvlasnici to žele (članak 31.)
Do 31.12.2025.
- Vlasnici posebnih dijelova zgrade koji se na dan stupanja na snagu ovoga Zakona koriste za najam više osoba (više od četiri osobe koje nisu u srodstvu) obvezni su prikupiti suglasnost dvotrećinske većine suvlasnika i suglasnost suvlasnika koji graniče s prostorom koji se daje u najam (članak 63. stavak 3.)
Do 31.12.2029.
- Vlasnici stanova koji se na dan stupanja na snagu ovoga Zakona koriste za obavljanje registrirane djelatnosti obvezni su prikupiti suglasnosti dvotrećinske većine suvlasnika (članak 63. stavak 1.)
- Vlasnici stanova koji se na dan stupanja na snagu ovoga Zakona koriste za kratkoročni najam obvezni su prikupiti suglasnosti dvotrećinske većine suvlasnika i suglasnost suvlasnika koji graniče s prostorom koji se daje u najam (članak 63. stavak 2.)
Prava i obveze predstavnika suvlasnika
Novi Zakon detaljno definira ulogu predstavnika suvlasnika u članku 42. Ključne obaveze i prava predstavnika suvlasnika uključuju:
- Predstavljanje suvlasnika u svezi s upravljanjem i održavanjem zgrade
- Sazivanje i vođenje sastanka suvlasnika
- Koordinaciju i dogovaranje s upraviteljem zgrade oko izradu i provedbu godišnjeg i višegodišnjeg programa održavanja
- Dostavljanje upravitelju odluka suvlasnika i podataka o promjeni suvlasnika
- Nadziranje ispunjavanja obveza upravitelja zgrade iz ugovora
- Izradu kratkog izvještaja o svom radu za proteklu godinu (do 1. veljače)
- Potpisivanje ugovora za čišćenje zgrade
- Izvještavanje suvlasnika o izdacima većim od 2000 EUR koji nisu planirani
- Pravo uvida u promet po računu zgrade
Izbor i mandat predstavnika suvlasnika
Predstavnik suvlasnika je poslovno sposobna fizička osoba koja je:
- Jedan od suvlasnika, bračni/izvanbračni drug, životni partner ili srodnik suvlasnika u ravnoj liniji koji živi u istoj zgradi (bira se natpolovičnom većinom)
- Ako to nije moguće, predstavnik može biti i treća poslovno sposobna osoba koja ima prebivalište ili boravište u istom gradu/općini (bira se dvotrećinskom većinom)
Mandat predstavniku suvlasnika može prestati opozivom, ostavkom ili smrću, prema članku 43. Zakona.
Naknada za rad predstavnika suvlasnika
Prema članku 44., međuvlasničkim ugovorom moguće je predvidjeti mjesečnu naknadu za rad i naknadu materijalnih troškova za predstavnika suvlasnika. Zakon također definira situacije kada predstavnik suvlasnika grubo zanemaruje svoje obveze te mjere koje se u tom slučaju poduzimaju.
Značaj novog Zakona i uloga predstavnika stanara
Novi Zakon o upravljanju i održavanju zgrada donosi značajne promjene u obvezama predstavnika stanara, upravitelja zgrada i vlasnika stanova.
Poseban naglasak se stavlja na sigurnosne aspekte kroz obvezna ispitivanja tehničkih sustava, uvodi se pravni subjektivitet zajednice suvlasnika, detaljnija regulacija najma stanova i poslovnih prostora, te se preciznije definiraju prava i obveze predstavnika suvlasnika i upravitelja.
Predstavnik stanara ima ključnu ulogu u koordinaciji između upravitelja i suvlasnika te mora biti upoznat sa svim obvezama i rokovima koji proizlaze iz novog zakona. Pravovremeno ispunjavanje ovih obveza osigurava sigurnost stanara, učinkovito upravljanje zgradom i usklađenost s zakonskim propisima.
S obzirom na brojne promjene i prijelazno razdoblje za primjenu novih odredbi, od iznimne je važnosti da se predstavnici stanara, upravitelji i suvlasnici pravovremeno informiraju o svojim pravima i obvezama kako bi uspješno primijenili nove zakonske odredbe u praksi.
Trebate pomoć u ispunjavanju zakonskih obveza?
Duplex Control se pozicionira kao vaš pouzdan konzultant, partner koji osigurava sveobuhvatnu podršku i pomaže vam zadovoljiti sve propisane zahtjeve. Osim navedenog, Duplex Control pruža i sljedeće usluge:
- izrade energetskih certifikata
- ispitivanja minimalnih tehničkih uvjeta za poslovne subjekte
- zaštite na radu
- protu požarnih ispitivanja
- konsaltinga i inženejringa
Olakšajte si upravljanje zgradom tako da kontaktirate Duplex Control već danas i osigurate usklađenost s propisima bez stresa.
