Sredstva za gašenje požara

Općenito o požaru

Gorenje je kemijski proces u kojem se događaju kemijske promjene tvari, oslobađa se toplina te nastaje svjetlo, a za njegov početak treba biti prisutan tzv. požarni trokut – goriva tvar, oksidacijsko sredstvo (najčešće kisik) te temperatura paljenja (točka topline u kojoj dolazi do gorenja).

Sva ona sredstva koja pomažu pri prekidanju procesa gorenja nazivaju se sredstva za gašenje požara. Zbog važnosti sprječavanja i gašenja požara i njegovih posljedica, prema Zakonu o zaštiti od požara svaki radnik mora biti osposobljen za početno gašenje požara.

Naglašava se potreba za gašenjem požara u početnoj fazi, dok su nastale štete još uvijek male. U slučaju širenja požara i angažiranja vatrogasaca, šteta može biti puno veća te može rezultirati gubitkom radnih mjesta, mjesta stanovanja i sl.

Za savjetovanje i provođenje mjera zaštite od požara, na raspolaganju Vam stoje stručnjaci iz Duplex Control tima.

Klase požara

Prema Europskoj klasi požara, na dosad poznate četiri klase požara je nadodana i peta klasa.

Klasa A – požari čvrstih zapaljivih tvari (slama, drvo, papir, ugalj, tekstil i sl.).
Klasa B – požari zapaljivih tekućina (vosak, masti, lakovi, benzin, katran i sl.).
Klasa C – požari zapaljivih plinova (propan, metan, butan).
Klasa D – požari zapaljivih metala (natrij, kalij, magnezij, aluminij i sl.).
Klasa F – požari ulja i masti (biljnih ili životinjskih). *

*Iako po prirodi tvari ovi požari spadaju pod klasu B, oni se razlikuju od istih po načinu gašenja te posebnim opasnostima.

Vrste sredstava za gašenje požara

Najopćenitija podjela sredstava za gašenje požara je na glavna, specijalna i pomoćna sredstva.

U glavna sredstva za gašenje požara spada voda, u specijalna sredstva spadaju pjena, prah, haloni te ugljikov dioksid, dok u pomoćna sredstva spadaju pijesak, pokrivači i ostali. Takva je podjela bazirana na načinu njihovog djelovanja (voda hladi, pjena i CO2 zagušuju, itd.).

Pomoću ovih sredstava se definiraju i metode gašenja požara: hlađenje, odnosno snižavanje temperature gorive stvari (najčešće vodom); odstranjivanje gorive tvari; ugušivanje (najčešće CO2 ili prah); antikatalitička metoda (najčešće prahom).
Sredstva za gašenje požara trebaju imati određene karakteristike da bi se smatrala idealnima.

U takve karakteristike se ubrajaju stvaranje atmosfere za sprječavanje pristupa zraka (kisika) oko gorive tvari, oduzimanje topline hladeći gorivu tvar, nemogućnost spajanja s drugim stvarima, nezapaljivost, pristupačna cijena i dr.

Iako niti jedno sredstvo za gašenje požara ne zadovoljava sve kriterije za ‘’idealno’’ sredstvo, svako od njih ima niz svojih prednosti.

Voda

Voda kao sredstvo za gašenje požara služi za snižavanje temperature gorive tvari – hlađenjem – za hlađenje posuda sa zapaljivim tekućinama ako su ugrožene požarom ili za zaštitu vatrogasaca od djelovanja topline prouzročene požarom te za zaštitu svih ostalih sudionika u gašenju.

Zabranjeno je koristiti vodu kao sredstvo za gašenje požara u slučaju da se radi o električnim instalacijama, vrlo niskim temperaturama (zbog zamrzavanja), požarima razlivenih zapaljivih tekućina, požarima koji uključuju tvari koje u dodiru s vodom stvaraju eksplozivne plinove, itd.

Pjena

Pjena se kao sredstvo za gašenje požara koristi kod požara lako zapaljivih tekućina (u kojima djeluje efektom ugušivanja), za hlađenje površine tekućim hlađenjem stijenke spremnika, za sprječavanje izlaska plinova te za otežavanje dizanja pare zapaljivih tekućina.

Ugljikov dioksid i halogenizirani ugljikovodici (haloni)

Ugljikov dioksid, CO2, hladi mjesto požara, ne gori, djeluje efektom ugušivanja te se upotrebljava u obliku mješavine plina i suhog leda ili u obliku čistog plina. Teži je od zraka.

S druge strane, halogenizirani ugljikovodici su plinove bez mirisa i boje te ne provode električnu energiju. Pogodni su za gotovo sve vrste požara, osim za požare lakih metala.

Preporučuju se za gašenje požara na elektronici npr. u serverskim sobama.

Prah kao sredstvo za gašenje požara

Prah je specijalno pripremljeno sredstvo za gašenje požara, a djeluje antikatalitičkim efektom koji podrazumijeva smanjivanje energije aktiviranja.

Za gašenje požara lakih metala koriste se specijalni prahovi.

Čime se gasi požar?

Iako navedene tvari i sredstva pomažu pri suzbijanju požara, važno je poznavati uređaje i aparate koji koriste određene oblike sredstava za gašenje požara.

U tom su kontekstu sredstva za gašenje požara sljedeća: ručni ili prijevozni vatrogasni aparati, prijenosne vatrogasne prskalice s pripadajućom opremom, (polu)stabilni automatski uređaji za gašenje, vatrogasna vozila i drugi.

Prema Pravilniku o vatrogasnim aparatima, propisana je upotreba protupožarnih aparata i njihova vrsta obzirom na veličinu i namjenu prostora.

Vrste vatrogasnih aparata

Princip rada vatrogasnog aparata zasniva se na unutarnjem tlaku inertnog plina pomoću kojeg se izbacuje sredstvo za gašenje. On može izbacivati ugljikov dioksid, vodu, pjenu i razne druge.

Dijelimo ih na prijenosne i prijevozne. Prijenosni vatrogasni aparat ima ugrađenu ručku za nošenje te masu manju od 20 kg, dok prijevozni teži više od 20 kg te ima kotače i ručku. Također, vatrogasne aparate dijelimo na one s CO2 i one s prahom.

Vatrogasni aparati sa prahom mogu imati oznaku P ili oznaku S. Po izgledu se razlikuju u tome što P aparati na sebi imaju manometar s oznakom tlaka u spremniku, dok S aparati na sebi imaju veliku tipku.

P vatrogasni aparat je odmah spreman za gašenje jer se nalazi pod stalnim unutarnjim pretlakom plina kojim se izbacuje sredstvo za gašenje.

S vatrogasni aparat potrebno je aktivirati jer se u njemu nalazi bočica s pogonskim plinom koja se udarcem na tipku probija, a plin se raširi unutar spremnika te se stvori potreban pretlak za izbacivanje sredstva za gašenje.

Također, postoje i CO2 vatrogasni aparati, slični vatrogasnim aparatima P. Razlika je u tome što imaju široku i dugu mlaznicu, ali nemaju manometar. Prije upotrebe, periodički unutar tri mjeseca dana, potrebno je provjeriti da li je vatrogasni aparat ispravan i spreman za upotrebu.

Proces provjere se vrši na način da se provjerava netaknutost plombe, mjesto osigurača, važeći datum naljepnice periodičnog pregleda te postojanje bilo kakvih vidljivih oštećenja. Nakon provjere ispravnosti vatrogasnog aparata, za gašenje požara potrebno ga je što više približiti mjestu požara. Tek tada slijedi razbijanje plombe i izvlačenje osigurača.

Ukoliko gasite početni požar vatrogasnim aparatom tipa S aktivirate ga pritiskom na tipku. Nakon toga pristupite gašenju požara na način da mlaznicu vatrogasnog aparata usmjerite prema mjestu požara i pritiskom na ručicu mlaznice ispustite sredstvo za gašenje na opožareno mjesto. Ukoliko ste sve pravilno napravili, ugasili ste početni požar te time spriječili nastajanje veće štete.

U slučaju većeg požara ili nesigurnosti oko gašenja prisutnog požara, pozovite dežurnu vatrogasnu postaju na 112 ili 193.

Sredstva za gašenje požara